Sarajevo-Novi Sad. Naokolo. Specijalkom.

Kraći i duži izveštaji i putopisi sa vaših putovanja po divljini, bilo planinarskih, bajkerskih ili nekako drugačije koncipiranih

Moderator: Moderatori

User avatar
Ivan
Posts: 20
Joined: 01 Sep 2006, 15:06

Sarajevo-Novi Sad. Naokolo. Specijalkom.

Post by Ivan »

Vratio sam se sa voznje. Sve je proslo bez i najmanjeg problema, sama voznja puno laksa i "bezbolnija" nego sto sam ocekivao. 4 dana, gomila uzivancije. Sada kacim samo par fotki, suvise sam umoran da bih pisao nesto :)

Image
Kamp na Romaniji

Image
Kanjon reke Prace izmedju Rogatice i Drine.

Image
Na Drini Cuprija

Image
Nicija zemlja izmedju granicnih prelaza

I jos nekoliko :)

Image
Spustanje u Uzice

Image
Vidikovac na Divcibarama

Image
Izmedju Sremske Mitrovice i Vrdnika

Image
Skoro pa kuci :) Petrovaradinska tvrdjava, Novi Sad

Zamolio bih urednika foruma da temu vrati u Putopise jer tamo i pripada. Ne bih da razdvajam sam putopis (bice za koji dan :D ) od najave, zajedno nekako cine celinu.
User avatar
LongDistance
Posts: 211
Joined: 09 Jul 2011, 20:35
Location: Krusevac

Re: Sarajevo-Novi Sad. Naokolo. Specijalkom.

Post by LongDistance »

cool fotke :)

E reci mi molim te ovaj sator koje je "marke". Lici mi na onaj Outwell Oregon a uvek sam se pitao kakvi su. Ajd ako te ne mrzi napisi par reci o satoru... sta znam... da li se lako montira, kako je unutra, da li je tezak...
IRalic
Freebiker
Posts: 1786
Joined: 29 Mar 2005, 23:59
Location: Home is where the bike is :D
Contact:

Re: Sarajevo-Novi Sad. Naokolo. Specijalkom.

Post by IRalic »

Dobra ti je ta "zakljucaonica" kako bi se kod nas kaz'lo. Full old school :mrgreen:

Kazi mi iz Uzica si isao do Pozege pa onda na Divcibare preko Tometinog polja ? Ako da, kakav je put od momenta kada se kod one pumpe odvoji ka desno (sa puta Pozega-Kolasin-Valejvo)


Pozz
Igor

~o
~ \-/\-
(o)^(o)
------------------
http://velomotion.weebly.com

Image
User avatar
Ivan
Posts: 20
Joined: 01 Sep 2006, 15:06

Re: Sarajevo-Novi Sad. Naokolo. Specijalkom.

Post by Ivan »

LongDistance wrote:cool fotke :)

E reci mi molim te ovaj sator koje je "marke". Lici mi na onaj Outwell Oregon a uvek sam se pitao kakvi su. Ajd ako te ne mrzi napisi par reci o satoru... sta znam... da li se lako montira, kako je unutra, da li je tezak...
Sator je Kelty Dart 1. Svojevremeno donet iz Amerike, ne znam da li ih ovde negde ima. Veoma mali kada se zapakuje, lagan naravno. Montira se za 3 minute, samo jedna sipka i 5 klinova. Unutra je skucen ali se i na to navikne. Dakle iskljucivo za prespavati, ne znam kako bih proveo neki kisni dan u njemu (verovatno lud, sta li :) ). Ima nadstresnicu pa ima dovoljno prostora za stvari, sve sem bicikla mi je stajalo tu.

IRalic wrote:Dobra ti je ta "zakljucaonica" kako bi se kod nas kaz'lo. Full old school :mrgreen:

Kazi mi iz Uzica si isao do Pozege pa onda na Divcibare preko Tometinog polja ? Ako da, kakav je put od momenta kada se kod one pumpe odvoji ka desno (sa puta Pozega-Kolasin-Valejvo)

Pozz
Iskreno ne znam ni zasto sam poneo bravu, nije bas da bi pomogla a nije bas ni da sam je koristio :D

Od Pozege sam isao u Kosjeric pa na Divcibare, znaci okolo. Nisam siguran na koji deo puta mislis, verovatno zato sto nisam prosao tuda :D Generalno put nije odlican samo od Zlatibora pa do Sevojna, jedna deonica od par km posle Kosjerica i od Divcibara do Valjeva. Sve ostalo je prakticno perfektno ili bar bez zamerki cak i za specijalku. Sa MTB-om bi sve bilo odlicno.


Bice sve detaljno ispisano i opisano, samo da dodjem sebi i nadjem slobodnog vremena :)
IRalic
Freebiker
Posts: 1786
Joined: 29 Mar 2005, 23:59
Location: Home is where the bike is :D
Contact:

Re: Sarajevo-Novi Sad. Naokolo. Specijalkom.

Post by IRalic »

Ivan wrote:

Od Pozege sam isao u Kosjeric pa na Divcibare, znaci okolo. Nisam siguran na koji deo puta mislis, verovatno zato sto nisam prosao tuda :D

Pa od Pozege postoje 3 varijante. Evo pogledaj na mapi http://maps.google.com/maps/ms?msa=0&ms ... 503365165c
Plava od Kosjerica glavnim putem ka Valjevu, pa preko Razane i Kaone (prevoj Bukovi) i onda jos uzbrdo do prevoja/vidikovca Paljba,
gde si ufotkao tu fotku gore ;)
Zelena opcija je od Kosjerica na istok preko kojekavih sela, pa preko Tometnog polja do Divcibara, i onda jos malo uzbrdo do prevoja/vidikovca.
Ili crvena varijanta kojom sam mislio da si isao, dakle ne posecujuci Kosjeric, ima odvajanje u Cestobrodici ka Divcibarama.
Kako opisujes izgleda da si isao plavom ;)


Pozz
Igor

~o
~ \-/\-
(o)^(o)
------------------
http://velomotion.weebly.com

Image
User avatar
Ivan
Posts: 20
Joined: 01 Sep 2006, 15:06

Probna voznja i prvi dan

Post by Ivan »

Za one koji su propustili i koje zanima uvod je ovde: http://forum.freebiking.org/viewtopic.php?f=3&t=2247 Jos samo jednom bih zamolio urednike da ponovo spoje ove dve teme :)

Posle celonocnog truckanja u prepunom autobusu i par sati loseg sna doslo je vreme da se upoznam sa biciklom. To je naravno znacilo probnu voznju. Pocelo je vrlo obecavajuce: za pumpanje dve gume mi je trebalo sat vremena i naravno dve unistene pumpe od kojih je jedna trebala da mi sluzi na putu. Posto mi nije padalo na pamet da krecem na put bez pumpe pala je i prva poseta prodavnici biciklisticke opreme. Dvajes' i koji euro kasnije bio sam spreman da zapravo i odem na tu probnu voznju. U planu mi je bio uspon na Bjelasnicu, tura od 40-ak kilometara sa dobrim i dugackim usponom. Posle nepunih 10 minuta su poceli bolovi u ledjima, posle 12 minuta je zadnji menjac poce da zeza (ipak je bicikl stajao par godina) a posle 15 minuta je lanac uspeo da upadne u zbice i blokira tocak :D Tocak je naravno totalno iskrivljen, jedva se vrti i sa otpustenim kocnicama. Okrenem bicikl da podesim menjac kako treba i imam sta videti: pametni stvor (ja, glavom i bradom) je prilikom montaze pumpe prikljestio sajlu menjaca. Zbog toga isti nije radio lepo i zbog toga sam dobio tocak koji vise ne moze da se nacentrira kako treba... Jedini logican korak u tom trenutku je povratak kuci i priznavanje privremenog poraza :) Pored svega toga postalo je ocigledno da ni gumama nije prijalo stajanje, na vise mesta su postojali baloni, smesa je postala plasticna, nisam bio bas nesto spreman da rizikujem njihovu eksploziju tamo negde...

Image

Sutradan ujtru opet poseta radnji, kupljene nove gume (imali dva komada u toj crvenoj boji :) ), pozajmljen kljuc za zbice i tocak doveden u neko pristojno stanje... Tada sam odlucio da bi ipak moglo biti pametno da pregledam i eventualno sredim ostatak bicikla PRE nego sto krenem. Bilo mi je dosta neprijatnih iznenadjenja i stvarno nisam zeleo takve probleme daleko od kuce. Par sati dijagnostike, glancanja, sitnijih podesavanja i opet sam bio zadovoljan stanjem. Ostatak dana, one najlepse sate oko podneva, provodim na suncu u isprobavanju kamp opreme i pakovanju stvari.

Neko se interesovao za sator, na ovoj fotki se vidi koliki je kada se spakuje. Da napomenem da bi se po potrebi mogao jos vise sabiti (smanjiti precnik) a duzinu diktiraju sipke.

Image


Plan za prvi dan je podrazumevao kracu voznju kako bih se privikao na bicikl sa stvarima i da u slucaju eventualnih problema budem na poznatom terenu. Takodje sam znao na kojoj deonici ima dobrih mesta za kamp. Nakon zavrsenih, ranije navedenih, priprema konacno krecem oko 18 sati.

Image

Image
Trebevic u daljini, prva "zvanicna" fotografija

Napolju vrlo prijatnih 35 stepeni. Imam srece sa vetrom koji mi duva u ledja tako da je voznja brza. Kroz grad ne slikam, sve mi je poznato pa mi nije zanimljivo a i saobracaja je previse. Glavna ulica u Sarajevu je bulevar od 10-ak km gde se, za razliku od Novog Sada, koriste sve tri trake. Nimalo prijatno. Od milion semafora koliko ih ima crveno svetlo me zaobislo na ravno tri komada, srecom nije bilo hladno na stajanjima :) Na izlazu iz grada se situacija drasticno popravlja, saobracaj se proredjuje a okolina postaje lepa. Vozi se dolinom (kanjonom?) reke Miljacke. Odmah tu je i dugacki neosvetljeni tunel, nesto sa cime cu se sretati celog drugog dana i od cega cu imati stra'ove. A da, odmah krece i uspon. Doduse ne posebno strm al' zato ne prestaje do kraja dana.

Image

Par kilometara kasnije nailazim na radove, dobri putari popravljaju tunel. Obilaznica podrazumeva 2-3km strmog uspona pa onda isto toliko spustanja, sve po putu koji se verovatno nije koristio zadnjih 30 godina. Na kraju spusta opet putari, ovaj put asfaltiraju deonicu obilaznice kroz kamenolom. Elegantno obilazim kolonu i prolazim kroz radove, vec je kasno, nema vremena za dangubljenje 8)

Image

Do mesta Mokro je konstanta blaga uzbrdica. Posto do planiranog mesta za kamp vise nema naselja stajem u prodavnicu da se obezbedim vodom za noc. Dve kile tereta visoko na biciklu su bile bas ono sto mi je do tada nedostajalo :D Inace, nosio sam jako malo stvari; sve ukupno 3.5kg i jos 1.2kg samog nosaca. Kao sto vec rekoh odatle pocinje i finalni strmi uspon na Romaniju od 8km. Zahvaljujuci mom dobrom drugaru, prednjem lancaniku od 30 zuba, brdo ne predstavlja nikakvu poteskocu. Tu je vec i sunce bilo na zalasku, temperatura je osetno padala sa porastom visine, ipak se prelazi 1000 mnv. Pogled je svo vreme jako lep, zalazak sunca i dolina daleko ispod mene, svuda oko mene cetinarska suma. Ne slikam jer mi je vec jasno da sam u skripcu sa vremenom zbog mraka... Na prevoju restoran, ispred restorana cesma. Dobrodoslo okrepljenje.

Odatle pa do kampa 4-5km valovitog puta, malo kroz cetinare pa onda malo preko livada. U sumi je vec toliko mracno da palim svetla... Hladno. Mrzi me da stajem i trazim garderobu, nema vremena za takve sitnice :) Osvrcem se na sve strane trazeci pogodno mesto. Putevi koji se odvajaju u sumu mi se ne svidjaju, suvise skuceno i mracno. Na livadama je opet previse otvoreno i izlozeno pogledima sa puta, suvise blizu kuca. Onda odjednom obecavajuce odvajanje na livadu prosaranu cetinarima, nema kuca. Tu bez ikakvih teskoca nalazim odlicno mesto, sumarkom zaklonjeno od puta a opet tu, blizu.

Dok sam postavio sator i malo doveo u red stvari mrak je uveliko pao. Istezanje, izlezavanje na livadi, blejanje u zvezde (zapravo skoro pa pun mesec al' ajd da ne ubijam romantiku :P ) i vec je vreme za spavanje. U 23 sata je vec 10 stepeni, vreca je za optimalnih 12-14. Naivno mislim kako temperatura nece dalje padati i lezem bez garderobe. Nakon sat vremena budjenje, naravno da mi je hladno. I naravno da me mrzi da se izvlacim iz satora. Uz optimisticno "ma ugrejacu se uskoro..." pokusavam da spavam. U neko doba odlucujem da obucem duksericu, u vreci, nekako uspevam :) Pred svitanje je konacno postalo dovoljno neprijatno da bi me nateralo da izadjem napolje i obucem ostatak garderobe, sorc ispod kolena. Termometar kaze 6-7 stepeni... Tek posle toga spavanje pocinje da lici na nesto :) Uskoro izlazi sunce i po dobrom starom obicaju u satoru postaje nesnosno vruce. Ustajanje u 7:15 i pocetak drugog dana.

Image

Edit:
Zaboravih da ubacim statistiku i profil. 44.7km za 2 sata i dvajes' minuta. Brzina po prvi put u zivotu nebitna. Bilo mi je jako tesko da se prebacim iz sportskog rezima voznje u touring :)

Image
User avatar
LongDistance
Posts: 211
Joined: 09 Jul 2011, 20:35
Location: Krusevac

Re: Sarajevo-Novi Sad. Naokolo. Specijalkom.

Post by LongDistance »

hey, cool text :)

Reci mi molim te sto se satora tice, da li si u toku noci ili u ranim jutarnjim casovima osetio unutra kao neku kondenzaciju. Sto bi rekle stare babe, jel te oblio 'ladan znoj?
User avatar
Ivan
Posts: 20
Joined: 01 Sep 2006, 15:06

Re: Sarajevo-Novi Sad. Naokolo. Specijalkom.

Post by Ivan »

Hvala na pohvali :) Bice toga jos, samo da nadjem vremena. Sporo mi ide.

Kondenzacija je obavezna pojava. Prvu noc je bio skroz mokar iznutra iako su svi otvori za ventilaciju bili otvoreni (a posle se cudim zasto sam se smrzao). E da, kao sto se da primetiti na slici to prvo vece nije bio zategnut koliko treba, mozda je i to doprinelo. Drugu noc onako, pomalo vlazan al' nista strasno (18 stepeni noc), svi otvori su bili zatvoreni. Trecu noc nista-skroz suv a temperatura je bila isto oko 16-17. Dakle ne mogu nikakav zakljucak da izvucem za tako kratko vreme al cinjenica je da rosi :)
IRalic
Freebiker
Posts: 1786
Joined: 29 Mar 2005, 23:59
Location: Home is where the bike is :D
Contact:

Re: Sarajevo-Novi Sad. Naokolo. Specijalkom.

Post by IRalic »

Ivan wrote: Trecu noc nista-skroz suv a temperatura je bila isto oko 16-17. Dakle ne mogu nikakav zakljucak da izvucem za tako kratko vreme al cinjenica je da rosi :)

Ne mogu ni ja, ali cuo sam da to ima veze sa vlaznoscu vazduha te njegovom temperaturom, te jos na to nekakva temperatura na kojoj pocinej da rosi .. mnoogo komplikovano ;)
Ali se jednostavno resava dvoslojnim satorom. Ako bude kondenzacije onda je ona na spoljasnjem sloju, a unutrasnji,
i unutar njega ostaje suvo :)

Odlicno pisanije :) Samo nastavi :)


Pozz
Igor

~o
~ \-/\-
(o)^(o)
------------------
http://velomotion.weebly.com

Image
User avatar
Ivan
Posts: 20
Joined: 01 Sep 2006, 15:06

Re: Sarajevo-Novi Sad. Naokolo. Specijalkom.

Post by Ivan »

Sunce i vrucina u satoru me bude nesto posle 7 sati. Prvo sto me docekalo napolju je miris. Neverovatan miris livade, caj od svih mogucih biljaka. Dva sata mi treba da doruckujem i pozabavim se pakovanjem kampa, prepakivanjem stvari, da ono sto moze zatrebati usput bude kol'ko-tol'ko na dohvat ruke (nesto sto ce se naravno usavrsavati tokom celog puta, a zadnjeg dana je vec licilo na nesto :D ).

Image

Sama voznja pocinje nizbrdicom od 6km. Neposredno posle spustanja je raskrsnica na kojoj se odvaja put za Sokolac i dalje prema kuci od onog kojim ja produzavam prema Rogatici, Visegradu. Ta raskrsnica ujedno oznacava kraj meni poznatog puta. Sve do kraja same voznje, nekih 30km od Novog Sada, mi je potpuno nepoznata i neistrazena teritorija. Put dalje vodi platoom Romanije. Dzada prava, sa ponekom blagom krivinom. Iako se vozi brzo kilometri kao da stoje. Iz nekog razloga uopste mi se ne vozi. Svuda unaokolo su obradjena polja i pasnjaci, lepo je videti da se ljudi i u nepovoljnom okruzenju trude nesto postici.

Image

Posle ravnice na red dolazi blazi uspon od 4-5km. Sa prostranih livada odjednom se ulazi u mladu cetinarsku sumu. Vec posle 2 krivine se osecam kao da sam na potpuno novom mestu. Tu negde pravim prvu pauzicu, slikovanje i "bonzita", upoznajem novog drugara :)

Image

Image

Kao i svaki drugi lepo vaspitani uspon i ovaj ima svoju drugu, svetliju, stranu u narodu poznatu kao Nizbrdica. Krece stidljivo, blago. Put prati potok kroz sumu. Zapravo prati nesto sto je licilo na korito, uopste nisam siguran da je bio potok u pitanju. Vodu nisam video. U jednom trenutku na strmom delu padine se izlazi iz sume, pogled puca preko doline, negde dole su kuce... Asfalt nije bas u najboljem izdanju pa nema opustanja. Slika nema. Sad kada razmislim cini mi se da nikada u zivotu nisam zastao da bilo sta slikam na nizbrdici. Nekako brzina odvlaci suvise paznje a i ko ce stajati kad' voznja ide lako :) Jako brzo stizem do Rogatice. Gladan sam i planiram klopu u pekari. Prvu kasno uocavam, mrzi me da se okrecem. Druga nekako ne uliva poverenje pa je prolazim. Treca je u Visegradu... Srecom odmah kod table za izlaz iz Rogatice se ispostavlja da zapravno nisam gladan, i tako jos 3 sata :lol:

Image

Par kilometara posle Rogatice put posle jedne krivine odjednom postaje okruzen stenama. Iz prostrane doline ulazi se u kanjon. Ima mesta za put i reku, stene sa obe strane.

Image

Asfalt nije sjajan ali zato okolina... Prelepa. Stene sa svih strana, malo tuneli, malo mostovi. Tu je i voda, bistra i brza. Na jednom od mostova koji spaja dva tunela pravim foto-pauzu. Suvise je lepo da bih propustio... Saobracaja jako malo, zanemarivo. Samo autici.

Image

Image

Image

Image

Svo vreme idem nizvodno, dakle nizbrdo. Sasvim blaga, gotovo neosetna, al' prija kad je tu :) Svaki cas ustajem sa sedista, istezem se, ipak treba ceo dan provesti u pedaliranju. Temperatura je jos uvek sasvim prijatna, samo se naziru tragovi vrucine koja ce kasnije zavladati. Vode mi ponestaje bas pred cesmom, prvom od mnogih koje cu posetiti tog dana. Ispod cesme se hlade sokovi, prodaje ih covek kojem dva minuta objasnjavam gde idem i odakle. Nije mu jasno. Onda mu nije jasno zasto, kad sam vec lud da to uopste radim, ne idem najblizim putem. Par minuta kasnije zastaje jos par automobila, prodavac odmah svima prica sta radim, kuda idem. Sa svima isti slucaj: neverica, znatizelja, jos neverice i na kraju zelje za uspesan put. Saznajem da je do Visegrada jos 40-ak kilometara, stizem taman na rucak 

Put je i dalje lep. Na jednom mestu zastoj zbog radova. Elegantno obilazim kolonu, prolazim kroz radove i narednih desetak minuta uzivam u voznji bez ikakvog saobracaja. Milina jedna :) Skoro kod svakog mosta su odvajanja koja se spustaju do same reke. Odlucujem da cu na sledecem takvom puticu sici do vode, napraviti pauzu za uzivanje i leskarenje. Na zalost to je vec bilo pri kraju kanjona koji se polako otvarao u dolinu pred uscem tako da ta ideja nije sprovedena.

Izbijam na Drinu. Modra i zelena, takvu je nisam nigde video. Siroka. Pretpostavljam da je negde u blizini brana. Sa glavnog puta skrecem na most kojim put dalje vodi prema Foci, vreme je za pauzu. Ima nesto u tom kuliranju na mostovima sto mi se jako svidja. Opusta me... Samo zbog toga sam neposredno pred polazak imao ideju da idem preko Crne Gore, da vidim most na Djurdjevica Tari. Jedan pogled na kartu i trenutak trezvenog razmisljanja su bili dovoljni da odustanem od ideje, mislio sam da bi bilo previse za prvi put :o

Image

Image

Odjednom je pakleno vruce. Od gore przi Zvezda, od dole isijava asfalt. Negde u sredini sam ja. Hladovine ima samo u tunelima. A tamo je bas hladno. I mracno. Onako, bas mracno :D Potpuna dezorjentacija kada se sa bljestavog sunca udje u mrak tunela. Ne pomaze ni zatvaranje jednog oka pre ulaska. Neki duzi su osvetljeni pa u njima i nije strasno. Ostali... Uzas. Obelezili su mi ceo taj dan. Imam svetlo napred i pozadi ali ne pomazu pri naglom prelazu sa svetla u tamu. Naravno, kako vec Marfi zapoveda, izgleda kao da saobracaja ima jedino u tunelima sto me cini nervoznim. Srecom asfalt je prakticno besprekoran tako da nisam morao da se plasim rupa, nedostajucih sahtova i slicnih stvari koje bi mogle opasno da se poigraju sa celovitoscu tockova (kad smo vec kod tockova, ovih dana sam ipak speo da opravim zadnji kako treba. Ko bi rekao da se iz knjiga moze nesto nauciti :P )

Image

Cesme su onako strateski rasporedjene na svakih nekoliko km. Iako nisam zedan i boca je puna ne propustam nijednu. Jedan od vecih stra‘ova pred pocetak ture je bio upravo unos dovoljne kolicine tecnosti iz dana u dan. Naime, ja se jako puno znojim, tokom voznje (sportske) od dva sata izgubim i po 2.5 kg. Po povratku kuci imam „problem“ sa rehidracijom, jednostavno ne mogu dovoljno brzo nadoknaditi izgubljenu tecnost, ranijih godina sam i ceo sutrasnji dan bivao zedan, onako ruzno. Ove godine sam se malo raspitivao pa se stanje popravilo. Od obicne vode u tom rehidracionom periodu sam odustao. Umesto nje konzumiram kiselu, mleko, vockice i sumece tablete kalijuma i magnezijuma. Da se vratim na voznju… Obicna voda na svakoj cesmi. Kada postane bljutava ili na neki drugi nacin prestane prijati razmutim jednu tabletu u puno vode i to odmah popijem. Tako par puta dnevno. Negde tokom dana litra ipo kisele koja strada tokom duze pauze i jos jednom isto tako uvece za kamp. Uglavnom, prijatno iznenadjenje mi je bilo sto tokom cele ture nisam nijednom bio zedan, onako dehidrirano zedan.

Image

Ceo taj kanjon/dolina Drine mi je ipak ostavio nekako blag utisak. Valjda sam ocekivao da ce biti puno lepse. A u prilog mu nije islo ni to sto sam neposredno pre njega prosao kanjonom Prace, deonicom koja mi je u dve omiljene sa cele voznje. Vrucina sigurno nije pomogla. Nije ni smece u vodi… Nisam uspeo da bacim pogled na reku a da nije bilo plasticnih flasa na vidiku. Da, i tuneli…

Sam put je lep za voznju. Smenjuju se blage uzbrdice i nizbrdice, posto se ide nizvodno naravno nizbrdica je vise. U neka doba stizem do Visegrada. Isped samog grada je spust sa jedinim komadom bas loseg asfalta u celoj Bosni a i to se koliko sam video sredjuje.

Image

Zabadam u prvu pekaru, greska od pre nekoliko sati se nece ponoviti, a onda pravac cuprija. Smestam se ispod baste propalog hotela uz sam most. Mesto ocito voli lokalna omladina-prepuno je razbijenog stakla i ostalih tragova civilizacije. Cini mi se kao da se kanalizacija iz svake kuce direktno ispusta u reku, mozete zamisliti kako je lep ambijent. Iako sam planirao da tu napravim dugacku pauzu odustajem od ideje. Doduse, planirao sam i da ce tu, negde oko mosta, biti bas lep park, po mogucnosti bez ljudi. Samo sam zaboravio da te svoje planove na vreme podelim sa graditeljima Visegrada :P

Image

Na ovoj umanjenoj fotografiji se ne vidi najbolje, tabla na bocnoj strani stuba, desno od bicikla, obelezava vodostaj iz 1896. godine. Prakticno je ceo most bio pod vodom!!!

Image

Kako mi je planirani odmor propao krecem dalje sa voznjom. Prodavnica=kisela. Na izlazu iz grada je uzbrdica. Misici su se ohladili. Dva su sata popodne sto znaci da se sunce i asfalt nisu ohladili. Rezultat je fantastican: posle 300m stajem na benzinsku pumpu obliven znojem i jedva disuci. Pumpa ima travnjak. Travnjak je u hladovini. Ispostavlja se da je sve to dobitna kombinacija za odlicnu dremku. Za divno cudo niko od musterija ne obraca paznju na mene. Radnik isto tako. Zahvalan sam im  Posle sat i kusur dobre dremke vreme je za tusiranje. Cesma, voda, flasa, polivanje. Ponoviti vise puta. Odlicno! Odmoren i rashladjen krecem dalje. Ruke i noge su izgorele od sunca. Iako imam kreme iskusno preskacem mazanje jer “vec je dosta sati, sunce vise nije jako a ionako ce se voziti po hladovini”.

Image

To je 37 stepeni, u hladovini, u 16 casova. Nije ni cudo sto u 14 nije isla voznja uzbrdo 

Zahvaljujuci fantasticnoj logistickoj pripremi celog puta nemam predstave koliko me jos voznje ceka. Znao sam da je dalje sve uspon i da se treba popeti na Taru (nisam siguran da je to Tara, tamo oko Kremne i okolina).

Voznja je odlicna. Osecam se kao da sam tek krenuo, neverovatno sta 2-3 sata kvalitetnog odmora mogu uciniti. Put vodi dolinom reke cije ime ne znam. Okolo su brda prekrivena sumama, malo cetinara a malo vise listopadnih. Vrucina i ne smeta, sunce je za ledjima. Doduse bas prija kada se zadje iza nekog brda pa zaplahne svezina iz sume  U neko doba put pocinje da prati napustenu trasu cirine pruge. Postoji i mogucnost da zapravo pruga prati put ali to nisam istrazivao detaljnije.

Image

Image

Do granice ima dvadesetak kilometara sasvim opustajuce i prijatne voznje. Saobracaja standardno malo. Na samom prelazu rutinska kontrola. Nas granicar pita odakle idem ali ga odgovor nije uopste dotakao. Verujem da bi ista reakcija bila i da sam rekao kako idem sa Marsa ili iz Prigrlice. Na nicijoj zemlji koristim blizinu pruge za foto seansu.

Image

Image

Iznenadjujuce brzo stizem do Mokre Gore. Iznenadjuje me sto to nije nikakvo brdo vec grad (informisanost je cudo…). Dobro, nije ni grad ali vece selo sasvim sigurno jeste. U suprotnom smeru nailazi grupa od nekoliko natovarenih Vespi, ljudi verovatno zapucali na more. Vreme je za jos jedan rucak. Vrlo iskusno sam dinare zapakovao na deo torbe koji je najudaljeniji od otvora. U stvari nisam ‘teo da rasitnjavam krupne novce koji su mi bili u dzepu. Dakle raspakivanje a odmah zatim i pakovanje. Vezbom do savrsenstva!!! Pasteta, pavlaka i pola ‘leba. Na izlazu iz naselja je cesma, sjajno mesto za odmor. Malo za promenu noz nije blizu izlaza iz torbe :D Jedem koliko moze da stane u rezervoar, od ostatka pravim „sendvic“ za dorucak.

Propustam sve turisticke atrakcije. Stanice a i sam Drvengrad su van puta, suvise uzbrdo. Kasno je za neka dodatna zadrzavanja a to svakako nije ni bio cilj niti svrha same voznje. Slika nema.

Od Mokre Gore pocinje ozbiljan uspon. Malo je obeshrabrujuci osecaj kada nakon dosta penjanja negde gore, visoko iznad sebe ugledas put a znas da njime moras proci. Iznenadjujuce penjem se bez problema. Mali prednji lancanik pomaze da nadjem ritam koji mi omogucava normalno, opusteno, disanje. Inace, ovo je bio drugi put u zivotu da prelazim vise od 100km, sutradan je bio treci a prekosutra i cetvrti 

Image

Iako je priroda jako lepa ne slikam bas mnogo (zapravo skoro nikako) zbog loseg i slabog svetla.

Na prevoju, posle nekih 6km (neocekivano kratko) me docekuje tunel. Ovom sam zahvalan. Deluje prilicno novo, lepo je osvetljen unutra a Google Earth kaze da starim putem ima jos 2km pentranja. Sa druge strane totalna promena pejzaza. Umesto brda pokrivenih sumom koja strse na sve strane su prostrane livade. Brzo stizem do Kremne. Posle kratkog dvoumljenja odustajem od ideje da idem do Zaovinskog jezera a voznju sutradan produzim na Bajinu Bastu. Opet preskacem lokalne turisticke atrakcije.

Vreme je da pocnem sa trazenjem pogodnog mesta za kampovanje. Sve ispred Kremne je bilo nekao suvise otvoreno i, da kazem, urbanizovano (vide se kuce stalno  ). Posle Kremne je jos jedan uspon, kilometar i jos nesto. Obilazim jedno odvajanje sa glavnog puta. Nesto nalik potkovici, oba kraja izlaze na put. Kvalitetno je zaklonjeno od puta. To ocito znaju i mestani pa ga koriste za ljubavne izlete. Takodje je sa svih strana zaklonjeno sumom i brdima sto nekako i nije primamljivo. Dakle, preskacem. Pet metara dalje i sa suprotne strane je jos jedno odvajanje. Deluje mnogo bolje. Odmah uz put je par stabala koja zaklanjaju pogled a posle se izbija na livadu. Livada je na grebenu i prostrana. Mana: malopre spomenuta stabla zapravo ne sluze nicemu. Put iz oba pravca ima lep pogled na greben tj mene. Malko sam paranoican po tom pitanju. Ipak mesto je prelepo, pogled fantastican. Ostajem. Sator cu podici u sumrak, kada prolaznici vise paznje posvecuju onome sto je u dometu farova. Do tada standardna procedura: istezanje&izlezavanje, raspakivanje i prepakivanje stvari.

Image

Image

Ko bi odoleo ovakvom pogledu?

Dovoljno je toplo da setam bos. Posle celog dana provedenog u sprintericama neverovatno je lepo osecati dodir mekane trave pod tabanima. Jako dobro! Potpuni beg od ogranicenja betonske dzungle kod kuce  Sitnice… Kao ceo dan iskljucenog mobilnog telefona. Kao potpuno odsustvo obaveza i svakodnevnih problema. Jedino razmisljanje je o zadovoljavanju osnovnih potreba, glad, zedj i njihove kasnije posledice, o tome da sva oprema bude u dobrom stanju. Uzivanje. Odmor…

Sator je podignut. Potpuno sam spreman za jos izlezavanja. Na glavnom putu se zaustavljaju kola. Paznju mi privlace tek kada sam cuo zveket flasa i galamu. Momci su glasni, dosli da popiju po koje pivo. Izabrali su brdo sa suprotne strane puta, 100m od mene. Beli sator svakako ne pomaze da ostanem neprimecen. Njihovo smejanje me uverava da nisu agresivni tako da je paranoja pod kontrolom  Jedem pola dorucka (zamisli, dorucak u 9 uvece), cekam da se oni pokupe pa da se zavucem na spavanjac. Odlaze, koristim trenutak bez saobracaja za malo igranja fotoaparatom, fali mi veci stativ a ni, dragi mi, DSLR ne bi smetao.

Image

Ogromni skakavci, skoro kao dlan, setaju po satoru. Nikada ih nisam video ni priblizno tolike...

U pola jedanaes‘ je vec dosta (skoro) punog meseca i zvezda, uvlacim se u sator. Naravno u tom trenutku cujem nova kola kako staju. E jbg... Narednih 15-ak minuta, koliko je ljudima trebalo da odrade ono sto se u mraku na zabacenom mestu vec radi, je bilo... Aj da kazem da je bilo stresno Svaki sum... Paranoja. E to je jedan od razloga zasto bi bilo lepo imati drustvo na ovakvim putovanjima. Ostale razloge jos treba da nadjem :D Sta cu kad sam samotnjak. Stajem kad hocu i koliko hocu, vozim kako mi se vozi, menjam planove, sve po trenutnom nahodjenju. Naravno, drustvo ima mnogo prednosti. Samo je problem naci ljude sa kojima si dovoljno kompatibilan.

Spavanje odlicno. Neuporedivo bolje nego kuci u udobnom krevetu i zagusljivoj sobi.

Malo statistike za kraj:
125km, 5 sati i 23 minute.

Image

Treba zanemariti sve one strme pikove izmedju recimo 40-og i 100-og, kao i onaj na kraju zadnjeg dugackog uspona. To su sve tuneli a Google Earth to ne zna pa rutira po povrsini terena 

PS. Da li se mozda slucajno kojim slucajem primeti da sam deo od izlaska na Drinu pisao mnogo nadahnutijeg dana nego deo pre toga :D
User avatar
LongDistance
Posts: 211
Joined: 09 Jul 2011, 20:35
Location: Krusevac

Re: Sarajevo-Novi Sad. Naokolo. Specijalkom.

Post by LongDistance »

Burazeru ti garant da si na onim pismenim zadacima u vezbanci dobijao uvek petice... Bas opisujes nekako srdacno :) Ekstra ti je text. Elem, vidim da si postavio sator usred neke travuljine. Posto sam ja malo paranoican sto se tice tih visokih trava, kazi mi jel si koristio neke sprejeve (otrove) oko satora ili si se bas onako ekoloski sjedinio sa prirodom? :)
User avatar
Ivan
Posts: 20
Joined: 01 Sep 2006, 15:06

Re: Sarajevo-Novi Sad. Naokolo. Specijalkom.

Post by Ivan »

Na pismenim dvojka, trojka kad je profesorka raspolozena :D Tada nisam znao da brbljam na pravi nacin.

Sve ekoloski. Od otrova samo miris znojavih stopala. Na svim mestima gde sam kampovao je bilo iznenadjujuce malo insekata tako da sa tim zaista nije bilo problema. Oko satora ugazim parce livade na kom planiram da obitavam i to je to.

Sad gledam ovu zadnju fotku, nije trava visoka kao sto tu izgleda vec je aparat bio nisko postavljen pa je drugacija perspektiva.
IRalic
Freebiker
Posts: 1786
Joined: 29 Mar 2005, 23:59
Location: Home is where the bike is :D
Contact:

Re: Sarajevo-Novi Sad. Naokolo. Specijalkom.

Post by IRalic »

Hidratacija. Iz pisanija bih zakljucio da pravis jednu veliku gresku, koja je najverovatnije uzrok tih problema koje opisujes.
Prvo cista voda ne. Razmutiti nesto u vodu, bilo razvodnjiti sok pola/pola, ili kakva ta "tabletica sumeca", med, secer, caj, sta god ..
Drugo nikako ne piti vecu kolicinu odjednom, pogotovo usred fizickog napora, jer organizam ne moze da odjednom primi veliku kolicinu tecnosti,
te sav visak odlazi "neiskorisen" prvi put kad stanes pored nekog zbuna ;)
Tokom voznje treba piti jako cesto, svakih par minuta, po 2-3 gutljaja max. i ta 2-3 gutljaja svako malo organizam moze efektivno da iskoristi,
a sve preko toga zavrsava samo kao naduti stomak, pogotovo ako je obicna voda u pitanju, tako sa ladne cesme, ili cela flasetina kisele donosi samo psihicko zadovoljstvo, ali se u organizmu ne iskoriscava onako kako bi trebalo, pa ispada da svu tu vodu sto tako popijes samo teglis kao nepotreban teret ;)


Prica odlicna! :)


Pozzz
Igor

~o
~ \-/\-
(o)^(o)
------------------
http://velomotion.weebly.com

Image
User avatar
Ivan
Posts: 20
Joined: 01 Sep 2006, 15:06

Re: Sarajevo-Novi Sad. Naokolo. Specijalkom.

Post by Ivan »

Jes' vala, to sto pises sam radio ranijih godina. Cista voda, nalivanje i stalna zedj, narocito posle voznje. Naduvan stomak... Vise ne. U zadnje vreme sam se malo edukovao po tom pitanju tako da vise nemam problema. Ako je vruce napolju na duzu voznju u jednom bidonu nosim vodu a u drugom blagu Cedevitu (genericki naziv za bilo kakav napitak), dosta blazu nego sto kuci pijem. Za vreme voznje mi ne odgovara nista intenzivnog ukusa, samo mi slepi usta i stvara jos jaci osecaj zedji. Ostaje mi jos da, po tvojoj preporuci, isprobam varijantu gde je sve Cedevita (genericki naziv za bilo kakav napitak :D ). Za krace/srednje voznje (sat ipo-dva) ni ne obracam previse paznje na ovu pricu...

Kada bih tokom voznje pio onoliko koliko strucnjaci preporucuju morao bih svakih sat vremena da stajem u prodavnicu :) Druga stvar je sto mi tako velika kolicina tecnosti ne prija za vreme napora. U sportskoj voznji (a tako jedino i vozim kada je ova prica uopste bitna) ne volim da pravim pauze. Osim kad' bas zafali tecnosti... Dakle gledam da ono sto imam rasporedim na celu voznju, u 90% slucajeva bude dovoljno, od toga u 30% pozelim da imam vise ali sam vec blizu kuce pa nema smisla stajati. Ostalih 10% se nadje kakva cesma ili prodavnica.

Posle voznje: nesto sa kalijumom, nesto sa natrijumom- da se nadoknade minerali koji su zavrsili u vidu kristala na povrsini koze*. Citao sam da je mleko odlicno za nadoknadjivanje izgubljene tecnosti. Sada ne mogu da nadjem link al' poenta je da se mleko puno bolje apsorbuje u organizmu. Ne bih sad da lupam brojeve ali razlika je znacajna. Veci deo vode zavrsi u wc solji/zbunju :)

U svakom slucaju problematika je zanimljiva i iznenadjujuce komplikovana. Da mi je pre par godina neko rekao da voda nije dobra/dovoljna za rehidraciju ne bih mu verovao, iako sam redovno na svojoj kozi* dokazivao da je to zapravo istina...

Elem, da ne sirimo pricu gde joj nije mesto :) Slazem se sa svime sto si napisao i trudim se to praktikovati vec neko vreme.

*ne koza kao zivotinja, razume se.
User avatar
LongDistance
Posts: 211
Joined: 09 Jul 2011, 20:35
Location: Krusevac

Re: Sarajevo-Novi Sad. Naokolo. Specijalkom.

Post by LongDistance »

Kad si pomenuo mleko... bas skoro sam citao kako klasicno pasterizovano mleko iz prodavnice nista ne valja.

Navodno postoje 2 pasterizacije, na 60 (ili bese 80 stepeni) i na 100 stepeni, da bi se dobilo kratkotrajno i dugotrajno mleko...
E sad pri toj pasterizaciji temperatura pobije gamad koje mogu da izazovu razne boljke, ali isto pobije i neke pozitivne bakterije koje treba da pomognu organizmu da preradi mleko ili sta vec... pa se onda organizam rasturi nacisto od tog mleka :)

Cak i kuci ako pomuzes kravu pa skuvas mleko opet navodno nije to to, tako da bi mozda trebalo da se pije presno mleko od koze*

*koza kao zivotinja, razume se. :) :) :)
Post Reply