http://www.wetteronline.de/Serbien/Dimitrovgrad.htm
a može i
http://www.hidmet.gov.rs/latin/prognoza ... p_id=13388
Midžor
Moderator: Moderatori
Re: Midžor
ja našao za babin zub ...
http://www.knjazevac.rs/babinzub/wxindex.php
jedino ne kužim dal ima prognoza ...
http://www.knjazevac.rs/babinzub/wxindex.php
jedino ne kužim dal ima prognoza ...
Re: Midžor
Čudni su putovi gospodnji. A još čudniji moji u zadnje vrijeme. Nepitajte me kako sam došao na ideju da osvojim jedan od najviših vrhova u Srbiji: Midžor na Staroj planini.
Probudio sam se vrlo rano, jer trebalo je voziti 70 kilometara do Kalna, malog sela odakle počinje moj uspon. Auto sam parkirao pored jedne zgrade, a u ruksak nisam stavio zimske rukavice, tople čarape i vjetrovku. (ovaj detalj je bitan za daljnji razvoj priče). Dakle, ideja je bila da se s magistralne ceste Zaječar - Pirot krene put planinarskog doma Babin zub (29,00 km) i dalje do vrha Midžor (8,00 km). Početak rute je bio lagan, bez velikih uspona sam prolazio kroz istočnosrpska sela. Većina kuća u selu je od blata, polunapuštena su i uglavnom napučena starcima. Nakon nekog vremena asfalt prelazi u makadam, pa se ponovno vraća u asfalt. Dan je prohladan i oblačan, pa nastojim voziti bez stajanja. Zastajem tek pored malog slapa ili vidikovca s kojeg puca pogled na manastir. Uspon se polako pojačava i ne pada ispod 10%. Na otprilike 1300 mnm ulazim u oblake. Postaje hladno i neugodno. U tom trenutku nestaje želja za uživanjem u prirodi i javlja se samo jedno: osvojiti vrh pod svaku cijenu. Uspon je sve zahtjevniji, snaga kopni, a ja na sebe navlačim posljednji komad robe kako bi se zgrijao. Magla je svuda oko mene i ne vidim dalje od 30-tak metara.
Nakon gotovo 3 sata penjanja dolazim do planinarskog doma Babin zub koji se nalazi na 1.757 mnm (početna točka je na 372 mnm). Na žalost, ništa se ne vidi, tako da sam se uspio samo promuvati oko hotela. Na ovoj točci prestaje asfalt i započinje planinski put do vrha u dužini od 8 km. Nisam siguran što dalje. Grješkom nisam u Garmin učitao ovu rutu, ali sam je zapamtio izučavajući je prije puta. Napokon, zaranjam u maglu i u neizvjesnost nepoznatoga.
Sasvim sam sam na planini. Oko mene gusta magla, vjetar šiba nesmiljeno, a mojim životom upravlja maleni uređaj montiran na upravljaču mog bicikla. Već na prvom koraku sam se izgubio. Naletio sam na krdo divljih konja. Sva sreća pa su postavljene oznake za vrh, pa sljedeći njih mogu pratiti rutu. Ostavljam iza sebe žičaru i krećem putem koji je kombinacija zemlje, ugažene trave, makadama, komada kamenja i stijena. I dalje je magla i ne vidi se dalje od 30-tak metara. Lutam planinom, nenavikao na ovakve uvjete, i zastajem na križanjima puteva, razmišljajući o životu, djeci, sebi kako ležim u magli.
Kada je visinomjer pokazao magičnu brojku od 2.000 mnm zastao sam kako bi proslavio ovaj trenutak. Bacio sam pogled na travu i ugledao bijelo cvijeće. Htjedoh ga ubrati, ali se raspalo. Nije to bilo cvijeće već led koji se hvatao posvuda oko mene. Nastavio sam dalje i stigao do znaka koji je pokazivao: Midžor 200 m. Posljednjih 200 metara, prošao sam kroz pravu oluju, uzanim puteljkom, na strmini većoj od 30%. Gurao sam bicikl u oblak.
Zadnje metre prema vrhu sam ipak odpedalirao. Uspio sam: popeo sam se na vrh Stare planine na 2.168 mnm. Na samom vrhu se nalazi kamen s natpisom Midžor. Granica između Bugarske i Srbije prolazi točno kroz taj kamen. Priroda mi se smilovala na trenutak i dopustila suncu da proviri kroz oblake. Vjetar je divljački puhao i doslovce me nosio po vrhu. U jednom trenutku sam pomislio da će mi odletiti bicikl. Toliko je hladno bilo da se na kamen uhvatio led, a ja sam obučen u kratke hlače, tanke ljetne čarapice i rukavice bez prstiju (eh di su sada sve one stvari koje nisam ponio).
Krećem prema dolje, a ne mogu kočiti jer su mi se prsti ukočili od zime. Uopće ih ne osjetim. Hvata me panika: hoću se
smrznuti, kako ću dozvati pomoć. Sva sreća pa je nizbrdica i brzo stižem do planinarskog doma. A onda: planina kao da se
poigrala samnom. Odjednom su se razmakli oblaci i pokazala se sva ljepota: zelena brda, sivi planinski vrhovi i plave nijanse udaljenih masiva u daljini. "Ovo sam ja, ovako izgledam, prije nego odeš pogledaj ljepotu koju krijem u sebi." Nekako cijelo vrijeme sam imao osjećaj kao da komuniciram sa planinom, kao da me preispituje, i kad je na kraju vidjela da sam došao kao prijatelj, pokazala mi je svoje blago. Najzadnji se ukazao Babin zub. Ne znam kako bi to nazvao, doli ogromne stijene ponad doma. Izvadio sam fotoaparat i ovjekovječio ovu ljepotu. Obično ne opisujem povratak, već priču završavam na vrhu. Ali, tek sad, kada mi se otkrila, vidio sam sve što je od mene skrivala dobrih 4 sata dok sam se uspinjao. I ostao sam bez daha.
Za razliku od planina na koje sam se dosad penjao, uspon na Midžor ide u pravcu, tako kad se spuštate nema puno krivina. 55 km/h je uobičajena brzina. No, mene su problemi s kočnicama (Djemo), spriječavali da osjetim svu snagu vjetra u lice. Na kraju, sretan što sam odvozi ovu fantastičnu rutu i što sam našao auto na mjestu na kojem sam ga ostavio, krećem put kuće u kojoj sam odsjeo.
70 km lude vožnje autom u maniri Kimi Raikkonena po nebrojenim zavojima uz vrhunsku glazbu upotpunilo je ovaj čudni dan.
http://www.youtube.com/watch?v=lJAcxE-udrM
Hvala svima na pomoći!
Probudio sam se vrlo rano, jer trebalo je voziti 70 kilometara do Kalna, malog sela odakle počinje moj uspon. Auto sam parkirao pored jedne zgrade, a u ruksak nisam stavio zimske rukavice, tople čarape i vjetrovku. (ovaj detalj je bitan za daljnji razvoj priče). Dakle, ideja je bila da se s magistralne ceste Zaječar - Pirot krene put planinarskog doma Babin zub (29,00 km) i dalje do vrha Midžor (8,00 km). Početak rute je bio lagan, bez velikih uspona sam prolazio kroz istočnosrpska sela. Većina kuća u selu je od blata, polunapuštena su i uglavnom napučena starcima. Nakon nekog vremena asfalt prelazi u makadam, pa se ponovno vraća u asfalt. Dan je prohladan i oblačan, pa nastojim voziti bez stajanja. Zastajem tek pored malog slapa ili vidikovca s kojeg puca pogled na manastir. Uspon se polako pojačava i ne pada ispod 10%. Na otprilike 1300 mnm ulazim u oblake. Postaje hladno i neugodno. U tom trenutku nestaje želja za uživanjem u prirodi i javlja se samo jedno: osvojiti vrh pod svaku cijenu. Uspon je sve zahtjevniji, snaga kopni, a ja na sebe navlačim posljednji komad robe kako bi se zgrijao. Magla je svuda oko mene i ne vidim dalje od 30-tak metara.
Nakon gotovo 3 sata penjanja dolazim do planinarskog doma Babin zub koji se nalazi na 1.757 mnm (početna točka je na 372 mnm). Na žalost, ništa se ne vidi, tako da sam se uspio samo promuvati oko hotela. Na ovoj točci prestaje asfalt i započinje planinski put do vrha u dužini od 8 km. Nisam siguran što dalje. Grješkom nisam u Garmin učitao ovu rutu, ali sam je zapamtio izučavajući je prije puta. Napokon, zaranjam u maglu i u neizvjesnost nepoznatoga.
Sasvim sam sam na planini. Oko mene gusta magla, vjetar šiba nesmiljeno, a mojim životom upravlja maleni uređaj montiran na upravljaču mog bicikla. Već na prvom koraku sam se izgubio. Naletio sam na krdo divljih konja. Sva sreća pa su postavljene oznake za vrh, pa sljedeći njih mogu pratiti rutu. Ostavljam iza sebe žičaru i krećem putem koji je kombinacija zemlje, ugažene trave, makadama, komada kamenja i stijena. I dalje je magla i ne vidi se dalje od 30-tak metara. Lutam planinom, nenavikao na ovakve uvjete, i zastajem na križanjima puteva, razmišljajući o životu, djeci, sebi kako ležim u magli.
Kada je visinomjer pokazao magičnu brojku od 2.000 mnm zastao sam kako bi proslavio ovaj trenutak. Bacio sam pogled na travu i ugledao bijelo cvijeće. Htjedoh ga ubrati, ali se raspalo. Nije to bilo cvijeće već led koji se hvatao posvuda oko mene. Nastavio sam dalje i stigao do znaka koji je pokazivao: Midžor 200 m. Posljednjih 200 metara, prošao sam kroz pravu oluju, uzanim puteljkom, na strmini većoj od 30%. Gurao sam bicikl u oblak.
Zadnje metre prema vrhu sam ipak odpedalirao. Uspio sam: popeo sam se na vrh Stare planine na 2.168 mnm. Na samom vrhu se nalazi kamen s natpisom Midžor. Granica između Bugarske i Srbije prolazi točno kroz taj kamen. Priroda mi se smilovala na trenutak i dopustila suncu da proviri kroz oblake. Vjetar je divljački puhao i doslovce me nosio po vrhu. U jednom trenutku sam pomislio da će mi odletiti bicikl. Toliko je hladno bilo da se na kamen uhvatio led, a ja sam obučen u kratke hlače, tanke ljetne čarapice i rukavice bez prstiju (eh di su sada sve one stvari koje nisam ponio).
Krećem prema dolje, a ne mogu kočiti jer su mi se prsti ukočili od zime. Uopće ih ne osjetim. Hvata me panika: hoću se
smrznuti, kako ću dozvati pomoć. Sva sreća pa je nizbrdica i brzo stižem do planinarskog doma. A onda: planina kao da se
poigrala samnom. Odjednom su se razmakli oblaci i pokazala se sva ljepota: zelena brda, sivi planinski vrhovi i plave nijanse udaljenih masiva u daljini. "Ovo sam ja, ovako izgledam, prije nego odeš pogledaj ljepotu koju krijem u sebi." Nekako cijelo vrijeme sam imao osjećaj kao da komuniciram sa planinom, kao da me preispituje, i kad je na kraju vidjela da sam došao kao prijatelj, pokazala mi je svoje blago. Najzadnji se ukazao Babin zub. Ne znam kako bi to nazvao, doli ogromne stijene ponad doma. Izvadio sam fotoaparat i ovjekovječio ovu ljepotu. Obično ne opisujem povratak, već priču završavam na vrhu. Ali, tek sad, kada mi se otkrila, vidio sam sve što je od mene skrivala dobrih 4 sata dok sam se uspinjao. I ostao sam bez daha.
Za razliku od planina na koje sam se dosad penjao, uspon na Midžor ide u pravcu, tako kad se spuštate nema puno krivina. 55 km/h je uobičajena brzina. No, mene su problemi s kočnicama (Djemo), spriječavali da osjetim svu snagu vjetra u lice. Na kraju, sretan što sam odvozi ovu fantastičnu rutu i što sam našao auto na mjestu na kojem sam ga ostavio, krećem put kuće u kojoj sam odsjeo.
70 km lude vožnje autom u maniri Kimi Raikkonena po nebrojenim zavojima uz vrhunsku glazbu upotpunilo je ovaj čudni dan.
http://www.youtube.com/watch?v=lJAcxE-udrM
Hvala svima na pomoći!
Re: Midžor
Brda, sjajan opis, koji nam dočarava svu dramatiku i ushićenje ovog uspona. Staru planinu uvek treba shvatiti krajnje ozbiljno. Ona čak i usred leta može da ti priušti slična iskušenja ukoliko oblake koji nailaze potceniš. Treba videti i područje Visoka, ka jugu i istoku od Midžora, koje krije najlepše delove Stare planine, ali je daleko manje turistički poznato. Pre svega bih ti preporučio posetu Arbinju, koji je najveći rezervat na Staroj planini, a koji to svojom lepotom zavređuje. Doduše, kretanje biciklom po Staroj ume da bude zahtevno, i tehnički i kondiciono. Usponi su često jaki i veoma, veoma dugi. Ali se sve to višestruko vraća. Možeš nekom prilikom da probaš i uzbrdo od Zavojskog jezera, da vidiš tek ta visokogorska travnata prostranstva, oko Vrtiboga i preko Mramora ka Bratkovoj strani, a onda preko Krvavih bara levo ka Toplom Dolu ili desno ka Arbinju.
Ja sam nekoliko godina za redom imao običaj da na Midžor idem zimi. Naravno, onda se, po snegu, zaista ne može biciklom. I magla ume da bude posebno opasna ako nemaš GPS, a zimski dan je kratak, lako te uhvati mrak pri povratku. Evo nekoliko mojih foto albuma sa tih zimskih uspona:
http://aleksandar.fotopic.net/c1178583_13.html
http://aleksandar.fotopic.net/c852305.html
http://aleksandar.fotopic.net/c388451.html
Često smo ujutro kretali kroz gustu maglu, u domu su nas odvraćali, ali se optimizam uvek isplatio i kasnije u toku dana, pre ili kasnije, razvejao oblake
Ja sam nekoliko godina za redom imao običaj da na Midžor idem zimi. Naravno, onda se, po snegu, zaista ne može biciklom. I magla ume da bude posebno opasna ako nemaš GPS, a zimski dan je kratak, lako te uhvati mrak pri povratku. Evo nekoliko mojih foto albuma sa tih zimskih uspona:
http://aleksandar.fotopic.net/c1178583_13.html
http://aleksandar.fotopic.net/c852305.html
http://aleksandar.fotopic.net/c388451.html
Često smo ujutro kretali kroz gustu maglu, u domu su nas odvraćali, ali se optimizam uvek isplatio i kasnije u toku dana, pre ili kasnije, razvejao oblake
Re: Midžor
Još jednom hvala na savjetima, vidimo se na proljeće na nekoj dobroj turi.
Re: Midžor
Toni odlicno, prelepa voznja. Sledeci put odvoj vise dana pa polako da se na vozas pun uzivanja.
Pozdrav.
Pozdrav.
Kada krenem - znaću kuda, kada stignem - znaću zašto, kad se vratim... znaću kome
Re: Midžor
Sjajno Brda!
Odlična vožnja, i pobeda nad zimskim uslovima u ranu jesen...
Super je i ovaj fotokolaž
Nisam znao da su tako dobro obeležili te staze
Možda se vidimo i pre ako te zanima vožnja po Fruškoj Gori (to ti je na stotinjak kilometara od Osijeka) ako bude suva jesen - planiram da organizujem jednu vožnju sa roštiljem
Odlična vožnja, i pobeda nad zimskim uslovima u ranu jesen...
Super je i ovaj fotokolaž
Nisam znao da su tako dobro obeležili te staze
Možda se vidimo i pre ako te zanima vožnja po Fruškoj Gori (to ti je na stotinjak kilometara od Osijeka) ako bude suva jesen - planiram da organizujem jednu vožnju sa roštiljem
Re: Midžor
dakako da sam za ... ionako sam planirao na fruškogorski maraton ...barda wrote:Sjajno Brda!
Odlična vožnja, i pobeda nad zimskim uslovima u ranu jesen...
Super je i ovaj fotokolaž
Nisam znao da su tako dobro obeležili te staze
Možda se vidimo i pre ako te zanima vožnja po Fruškoj Gori (to ti je na stotinjak kilometara od Osijeka) ako bude suva jesen - planiram da organizujem jednu vožnju sa roštiljem
ajde pošalji pm kad to bude aktualno ... pa nas možda doleti i više ...
Re: Midžor
Svaka čast! Uopšte nije šala ovo što si uradio.
Dobro da nije padala kiša, ovako si bar mogao da izađeš gore.
Dobro da nije padala kiša, ovako si bar mogao da izađeš gore.