Generalna zamerka ovim video klipovima je sledeća: oni bi trebalo da budu upućeni državi, a ne običnim građanima. Uvek u društvu volim da potežem argument fabrika i firmi. Naime fabrike, tj industrija, kao i mnoga preduzeća potroše sigurno mnogo više struje nego mi obični građani kojima je ova kampanja upućena.
Ove kampanje su više za neke uređenije zemlje, gde ljudi ipak imaju više vremena za ovakve "zelene" stvari.
A što se tiče štedljivih sijalica, jedina njihova dobra stvar je što smanjuju račun za struju na duže staze, ali samo ako se koriste pravilno (ne pale i gase se često) i kupuju originali, a ne na buvljaku. O štetnim stvarima koje prate ove "ekološke" sijalice možete pročitati u sledećem članku, koji u originalu možete pogledati ovde.
http://www.borba.rs/content/view/7946/123/Količina žive iz samo jedne štedljive sijalice kontaminira 20.000 litara vode02.08.2009.
Reciklaža štedljivih sijalica je skupa i neprofitabilna, zahteva velika ulaganja i disciplinovane konzumente i postoji u samo nekoliko evropskih država
U kući imam samo jednu takozvanu štedljivu sijalicu i zbog toga grižu savesti da se ne ponašam ekološki. I taman kada sam isplanirala da ih kupim i rasporedim po celom stanu, naiđem na sledeći set informacija u kojima se eksplicitno tvrdi da „štedljive" sijalice jesu ekonomične po pitanju potrošnje struje, ali da su katastrofalne za okolinu.
Reciklaža štedljivih sijalica je skupa i neprofitabilna i postoji u samo nekoliko evropskih država. Osim toga, zahteva velika ulaganja i disciplinovane konzumente. A bojim se da Srbija nema ni jedno ni drugo. Pa tako živa iz „štedljivih" sijalica završava na deponijama uz mogućnost vraćanja u eko-sistem. A količina žive iz samo jedne sijalice dovoljna je da kontaminira 10-20.000 litara vode.
U Srbiji ne postoji odlagalište za ove sijalice, a niko i ne upozorava građane da je potrebno ispoštovati proceduru kako reciklaže, tako i dekontaminacije prostora kada ovakva sijalica, na primer, prsne u stanu. Srbija nije Švedska pa da svako može da ode u prodavnicu IKEA i vrati nazad pregorele sijalice. Zato, hajde da pogledamo zašto treba bar razmisliti pre kupovanja „štedljivih" sijalica:
1. Sadrže živu (2-5mg): Ako se razbiju u stanu, postoji procedura za dekontaminaciju prostorije. Ukratko: provetravanje minimum 15 minuta, skupljanje komadića sijalice rukavicama, jer se ne smeju dodirivati niti usisavati, odlaganje u zatvorene kese, pranje poda. Zanimljivo je da proizvođači ovo ne navode na pakovanju.
2. Kvalitet svetlosti: Kod „štedljivih" sijalica nije ni približan onom koje imaju inkadescentne, „obične" sijalice sa užarenim vlaknom. S obzirom da svetlosni spektar utiče na lučenje nekih hormona, ljudsko oko, pa i ceo organizam su se milionima godina prilagođavali dnevnom svetlu koje ima kontinualan spektar i zato ljudima najviše i psihološki i fiziološki odgovara svetlost iz sijalica sa užarenim vlaknom, odnosno običnih i halogenih, jer samo one imaju takav spektar.
3. Prikazivanje boja: Zbog nekontinualnog spektra svetlosti iz „štedljivih sijalica" one neće prikazivati boje verno, što može dovesti do stvaranja neprijatne atmosfere u prostoriji. Sa druge strane, sijalice sa užarenim vlaknom imaju najviši indeks reprodukcije boja i stvaraju prijatan ambijent.
4. Zamena svetiljki: „Štedljive" sijalice nisu predviđene za rad u zatvorenim svetiljkama, na primer plafonjerama, jer im se tako drastično smanjuje radni vek zbog otkazivanja elektronike osetljive na visoke temperature.
5. Dimovanje: Obične sijalice se, za razliku od „štedljivih", lako i sa malo ulaganja mogu dimovati.
Takođe, kroz proces proizvodnje, transporta i reciklaže „štedljivih" emituje se značajna količina CO2, što proizvođači zanemaruju kada energetski bilans korišćenja ovih sijalica porede sa onim kod inkadescentnim sijalicama.
Samo pet do deset odsto električne energije u domaćinstvima se troši na osvetljenje. Veća ušteda energije i manja emisija CO2 može se ostvariti racionalnijim korišćenjem običnih sijalica (manje snage, gašenje „za sobom"), klima uređaja, šporeta ili bojlera nego kupovinom „štedljivih" sijalica.
Najštedljivije su LED sijaliceOd svih sijalica (uključujuci i halogene), LED su najštedljivije, pružaju daleko najravnomerniji spektar svetlosti, najduže traju (deset puta duže od štedljivih), daleko su manje osetljive na promene napona i pri tom omogućavaju i „dimming" smanjenjem količine struje koja kroz iste prolazi. Jedini je problem što se industriji ne isplati da pravi sijalicu koja em troši kao upaljać, em može da traje pet do deset godina.
Ulična rasveta u EUEvropska komisija nedavno je predstavila uredbu koja nalaže zamenu običnih sijalica štedljivim na uličnom osvetljenju, u kancelarijama i industrijskim objektima. Nova uredba mogla bi da smanji njihovu potrošnju za 15 odsto. Godišnja ušteda bi u tom slučaju mogla da dostigne 38 teravatčasova električne energije, koliko godišnje troši Rumunija.
Klasične sijalice s užarenim vlaknom ne koriste živuKlasične sijalice sadrže samo staklo, lim, bakar, malo kalaja i volframovo vlakno. Ove materije su potpuno netoksične i lako se recikliraju. Pri proizvodnji klasičnih sijalica sa užarenim vlaknom se uopšte ne koristi živa. „Štedljive" sijalice sadrže staklo, plastične mase, bakar, živu, olovo, antimon, barijum, arsenik, itrijum, jedinjenja fosfora, cink-berilijum-silikate, kadmijumbromid, jedinjenja vanadijuma, torijum... Osim toga i za transport „štedljivih" sijalica se troši više energije (veća emisija CO2), jer su višestruko teže i gabaritnije. Pogotovo što se uglavnom proizvode u Kini. Na globalnom nivou bi obavezujuća upotreba „štedljivih" sijalica postala ekološka pretnja u smislu mogućnosti kontaminacije koncentrisanom živom. Samo najbogatije države mogu priuštiti reciklažu „štedljivih" sijalica, jer je ona skupa i neprofitabilna - radi se samo zbog bezbednog odlaganja žive.
VESNA KNEŽEVIĆ ĆOSIĆ