
Drugo, lepota predela je bila takva da zaustavlja dah, sa čime ćete se sigurno složiti nakon što vidite foto albume sa ture (ja ću svoj pripremiti sutra, najkasnije prekosutra, nadam se). Stara je zaista najveća, od strane čoveka najmanje narušena divljina koja postoji u Srbiji, što se prosto uvlači u sve pore dok se krećete kroz ta nepregledna visokogorska prostranstva.
Tura je bila veoma teška, i kondiciono i tehnički, čak teža nego što sam pretpostavio da će biti. Prenošenje bicikala preko reke pored tri srušena mosta u Arbinju nije bio najveći problem prvog dana, jer je put kroz Arbinje generalno bio u još lošijem stanju nego prethodne godine, bilo je više popadalih stabala, a na mestu gde se kreće uzbrdo od Arbinja ka Krvavim barama voda je u dužini od stotinak metara nanela velike kamene blokove, izbrisavši svaki trag nekadašnjeg puta. Ništa lakše nije bilo ni gore, kada smo od Vražje glave pratili graničnu stazu ka Midžoru i Babinom Zubu - kleke je bilo znatno više nego što sam pretpostavio da će je biti, a sama staza je izuzetno neravna (ni nalik glatkom single trail-u kakvom sam se nadao), tako da je na njenom većem delu racionalnije gurati bicikl nego upustiti se u patetične pokušaje pedaliranja pri kojima se trošilo više snage nego guranjem, uz nulti dobitak u brzini.
Bio je to prvi put u životu da nisam uspeo da ostvarim brzinski prosek bolji od brzine kretanja pešaka, tako da se postavlja pitanje koliko uopšte ima smisla tom trasom tegliti bicikle? Ipak, ako uzmemo u obzir i činjenicu da su fribajkeri u prošlosti radili razne lude stvari, koje uključuju i iznošenje bicikala na leđima na pojedine planinske vrhove, ponekad nam se mogu oprostiti ovakve iracionalnosti


Drugi dan je doneo mnogo više pedaliranja uz manje penjanja i preko 70 pređenih kilometara, pri čemu je sve bilo kotrljanje sem jedno 3 km žestoke uzbrdice od sela Dobri Do do solidnog makadama koji izlazi na asfalt Pirot - Dojkinci. Taj, najteži deo puta toga dana imao je par mogućih alternativa, od kojih verovatno nijedna ne bi bila dovoljno laka da bi se mogla smatrati boljom, ali je moguće da bi prelaz preko Kitke bio atraktivniji, što se ambijenta i prizora tiče. Nekom drugom prilikom

Zahvalio bih se svim učesnicima na stoičkom podnošenju svih nedaća, posebno nekolicini onih koji su po prvi put bili sa nama, uz poruku da su naše ture uglavnom neuporedivo lakše od ove - ako im je ovo bilo preteško, to ne treba da ih obeshrabri da ubuduće uzmu učešće, jer je ovo zaista bilo "vatreno krštenje" posle koga više ništa ne može da ih dočeka nespremne

A sada, pogledajte kako je zaista bilo. Fotografija govori više od 1000 reči

http://www.freebiking.org/galerije/main ... temId=6265