
Dake kao sto naslov kaze, u pitanju je blagi cvokociklizam, tj pedaliranje po marazu

A planina Boranja nisam ni znao da postoji, dok mi nisu otkrili tu dobro cuvanu tajnu

Cak ni Google maps nije hteo da postavi tacnu lokaciju mog uTube videa tamo gde je zaista i snimljen,
nego je posle unosa koordinata pokazivao kako je to mesto ustvari u Sumadiji, negde oko Jagodine.
Da li je pitanju kakva zavera, ili slucajnost, to cu ostaviti vama da presudite.
Bilo kako bilo, Google je ipak pristao na kompromis, i prihvatio varosicu Krupanj, kao najblize mesto stvarnom dogadjaju.
Kad vec pominjemo taj video zapis, evo odmah za one koji su nestrpljivi: http://www.youtube.com/watch?v=cenbf5ML55c
Zapis je dokumentovao guranjac bajseva kroz rastresit sneg, lagano uzbrdo ka planinskom(planinarskom?) domu Sarena Bukva,na planini Boranji.
Nego, vratimo se na pocetak.
Posle te kratke voznjice po sneznoj nocnoj Avali, sam pozeleo da malo duze uzivam u takvim zimskim carima,
ako je moguce sto dalje od gradske guzve i posoljenih puteva.
Taman sredinom nedelje stigne poziv na jednoj od biciklistickih lista, na takvu uzivanciju,
i bez mnogo razmisljanja se upisujem na listu ucesnika na pohodu nekoj tamo planini za koju nisam bas siguran gde se nalazi,
ali nazivi Loznica, Trsic i Drina su trebali bar donekle da mi docaraju u kom pravcu cemo krenuti autom,
a kasnije kad se domognemo sneznih puteva raspokavati bajseve u uzjahati putem koji nam je pokazao skoro pun mesec
u vedroj zimskoj noci sa tek taman toliko mraza koji je stvorio idealne uslove na podlozi kojom cemo voziti te noci.
Nadjosmo se na izvesnom parkingu i nas 6 se popakovasmo u dva auta sa sve biciklima, i krenusmo autoputem ka Rumi.
Kod Rume silazimo, pa pravac ka Sabcu, a u Sabcu skrecemo ka Loznici. Na ulazu u Loznicu znak nas upucuje levo ka Trsicu,
i ako se ne varam, valjda smo i u Trsicu stali i kod jednog od dva ucesnika sa "domaceg" terena ostavili kola, a zatim i osamarili nase metalne konjice i uzjahali u pravcu meseca ..
Krenuli smo asfaltnim putem (pokrivenim snegom) prema varosici Krupanj, kroz neku finu dolinu, i neprimetnim usponom.
Zatim je znak koji je saopstavao da je za dalje putovanje obavezna zimska oprema, ujedno i saopstio da nas ceka uspon sa 9% u proseku, do prevoja Stolice,
a kako cu tek sutra zasnati, na prevoju je kakva kucica u kojoj su se kao '41 nasli drug Tita i nejgovi drugari,
te su tamo smisljali kako ce se i cime boriti protiv stranog i domaceg neprijatelja.
Kucica nista posebno, al spomen obelezje je skromen velicine, ali od kvalitetnog materijala


No, milili smo ka prevoju lagano, tj bar sam ja milio lagano, natanane gustirajuci okolis obasjan srebrnim svetlom meseca,
i pokusavajuci da ga u tom blazenom aktu uhvatim na delu foto aparatom.
Kada sam skoro vec izasao na prevoj, vidim neka guzva tamo, kad samo sto sam prisao zaskoci me tv ekipa onako iz zasede,
i pocela je da se raspituje ko smo i sta mi tu radimo, i gde smo se uputili .. i sve mi je to bilo cudno, al nisam znao tada ja da oma tu iza coska je ONO bitno mesto gde drug Tita sa svojim drugarima ima obicaj da navraca ..
No na srecu put nas je skrenuo ostro uz brdo, sa vise snega na putu, ali grtalica je prosla tuda,
a i automobili, te je podloga bila dobra za voznju.
I tako smo vozili i gurali i opet vozili i malo gurali dok nismo izbili negde tamo gore,
samo da bi smo se zatim uvukli u hlad borove sume i uskim brumom koji se kroz nju provlacio
bivali sve blize nasem odredistu za tu noc, domu Sarena Bukva.
Sarena Bukva jeste dosta inspirativan naziv, ali ono sto je sve najvise insprisalo jeste obecani PASULJ koji se jos od podneva specijalno za nas krcka na smederevcu u zemljenoj posudi

Do pasulja smo vreme prekratili sa voznjom kroz sneznu borovu sumu, a posle i guranjcem koji je delimicno dokumentovan na snimku gorepomenutom.
Sve u svemu - uzivancija. Nikakvo mucenje, ili sta ti ja znam. Mozda zbog onog pasulja nam nije tesko palo ? moguce

Zanasen gledanjem u sneg i mesec, skoro neprimetno sam se obreo izmedju nekih gradjevina,
kao odjenom neko povika ka meni, i kaze ovamo,ovamo.
Pokazase mi gde da parkiram bicikl, i pozvase me u glavnu zgradu.
Ulazim kad tamo vesela atmosfera, i "dnevna soba" zagrejana do usujanja velikom kaljavom peci,
oko koje su iskusno bili postavljeni civiluci da se obesi odeca i obuca kako bi se osusila,
i bila spremna za dalje pohode.
Sedamo, domacini nas nude cajem i rakijom, da se ugrejemo, a posle stize i taj dugo cekani pasulj sto ce celi dan samo za nas krckao

A gde je pasulj, tu je i domaca pogaca i hleb - mnjam!! skoro da sam zaboravio kako je hleb ustvari ukusan,
a ne kao ovo djubre koje nam prodaju u gradu, pod nazivom hleb ..
Posle dve ture pasulja i pogace posedesmo malo, pa na spavanjac u zagrejanu sobu na spratu.
Dom kao dom, nista luksuzno, ali soba je topla, kreveti i posteljina cisti, u kupatili i tople vode ima ..
za 300 dinara po provedenoj noci sta vise pozeleti ? a pasulj nas je kostao svega 100 dinara po osobi !
U gradu za 100 dinara jedva da se moze pojesti burek i popiti mali jogurt ..
Jutro je osvanulo shodno prognozi - oblacno, ali prilicno svetlo, sa temperaturom od 3 stepena u plusu.
Osetno toplije nego sinocnih -4 ili -5.
Dorucak, caj, pa na put. Pravac Mackov kamen, kakvo spomen obelezje poginulim borcima iz prvog ? ili nekog drugog rata ..
Uspon pocinje odmah, sneg je postao raskvasen zbog povisene temperature, i isto tako malo ugazen kao i pre doma sinoc,
te je nesporno bilo da ce biti dosta pesacenja dok ne izbijemo gore, gde nas ceka spust od Verine kafane,
a zatim i spust sneznim asfaltom od Krupnja, pa dalje ka prevoju Stolice, i odatle nazad istim putem kojim smo se sinoc penjali do one zasede televizijske.
No, kamen ko kamen, samo Mackov

na vidikovcu kome sam zaboravio ime, a nije ni vazno.
Tu od Mackovog se uhvati putic koji skrece u sumu, i posle mozda 10 minuta hoda po ugazenim kolotrazima Lade Nive
u nerazgrtanom snegu stizemo na liticu, vidikovac sa koga puca pogled na sve okolne planine i doline, i na samu reku Drinu.
Prilicno fin vidik, nema sta, cak i ovakav u belom zimskom izdanju.
Posto je na tom mestu bila poprilicna promaja, gledali smo da to uzivanje skratimo, i brze bolje se vratimo do bicikala,
i nastavimo spustom ka Krupnju, ali ne pre nego se okrepimo i ogrejemo u usputnoj kafanici.
Okrepili se jesmo, al ugrejali bogami slabo

Il nisu nalozili dobro, al je mastor bubnjar los

Do Krupnja vodi fantastican dugacak spust sa jos fantasticnijim serpentinama (sneznim)
gde su nas nagde na sredini sacekala deca, u zasedi, sa spremnim grudvama

U Krupnju je vec postalo dovoljno nisko i urbano, te su na putu poceli da vladaju topljeno snezni uslovi,
sto i nije bas neka inspiracija za uspon na prevoj Stolice, gde je opet bila spremna sacekusa televizijska,
i gde su istaknuti drugovi davali neke vazne izjave za lokalnu kablovsku tv iz Krupnja.
Sve vreme sam imao osecaj da nas drug Tito gleda iz one kuce, u slusa sve sta pricamo ..
Posle zadrzavanja sa tv ekipom i razmenom foto materijala smo se sa sumrakom uputili niz serpentine
nazad ka pocetnoj tacki gde su nas cekala kola za povratak kuci.
Za razliku od predhodnog dana, sneg sa puta se topio, i nije bas prijalo kao uspon istim putem potpuno prekrivenim snegom.
Vec je pao mrak kad smo stigli nazad, te se popakovasmo i pravac kucama svojim ..
A kod kuce sneg je za dva dana nestao skoro potpuno, pocela da pada kisa .. ma fuuuj ..
I tako

Prvi put sam bio na sneznoj biciklijadi, jer sam do sada svaki put nekako propustao takve akcije.
Mnogo mi se svidelo, i radujem se nekom novom snegu i nekoj novoj sneznoj avanturi na dva ili vise tockova

Naravno propratne slike mozete naci ovde: http://ir.fotopic.net/c1809593.html
Snezni pozdrav!
