Okupljanje je počelo u petak popodne i odmah smo se sjurili na Štrand kako bi na katamaranu Dunavskog raftinga, osetili čari Dunav pred zalazak sunca. Videti tvrđavu sa vode, proći pored Štranda, i biti pred Rakovačkim dunavcem tačno kada sunce zalazi je lep osećaj, još kada ste sa sjajnim društvom, intenzitet se pojačava

Naime, kada se pomešaju osećaji grada, Dunava, leta i plaže, želja za biciklizmom i okretanjem pedala po suncu naglo opada

U subotu smo krenuli nas sedmorica od spomenika u extreme turu dugačku 38km i 1300m uspona - prvi spust ka Ledinačkom jezeru bio je za zagrevanje, a uspon ka kamenolomu za pregrevanje, zatim spust ka Rakovačkoj pećini je bio za pamćenje (tu smo i obnovili geokeš). Kratak ali 13% uspon ka Zmajevcu je podigao i ovako visoku temperaturu, a ručak kod Brankovca nam je osvežio čovek koji je krenuo iz Beča do Istanbula peške (oko 1700km - u proseku pređe 25km dnevno - 4 meseca je plan) - to je Rajko bez bicikla! Još je veći poduhvat ako se zna da je i iz rodne Holandije do Beča došao peške sa rancem od 18kg

Razbudio nas je spust ka manastiru Jazak gde je Baltoja video jelena, ali i osvežila čuvena voda koja se ovde puni... Vrdnik nam je doneo pauzu za pivo i sladoled i izazov da se bućnemo u bazen koji je bio pun, i uspon ka spomeniku, gde se samo Kuša odlučio za dodatni krug od 9km i još jedan spust - vratio se do ranča biciklom, kao i Bane....
Veče uz roštilj i prepričavanje događaja gde su nam se pridružili Šebez, Marko, Nole i moj brat sa suprugom je teško opisati...
U nedelju nam se pridružio Joka, i okrenuli smo relax krug, koji i nije bio tako relax - 50km i 800m uspona, pored Dunava koji mami i otežava vožnju po suncu - kupanje je palo u Starom Slankamenu uz pomisao da unajmimo čamac koji bi nas vratio do Beške u kafanu - još jedan izazov civilizacije



Predlozi su veslanje kajaka, let avionom, aquapark u Bačkom Petrovcu, tamburica fest, Štrand... ko će ponovo okretati pedale
