Što se mene tiče, bilo je sjajno, naporno, ali insiprativno. Ovo je bio odličan način da geografski uokvirimo, na neki način na dva točka opišemo granice područja Divčibara - sve ostalo što se nalazi unutar tog kruga podložno je daljem istraživanju. Skoro 60 km dužine i oko 1500 m uspona propisno je preznojilo učesnike, ali su se svi vratili s vožnje s kezom od uveta do uveta
Iako je ovo bila neka vrsta zamene za neizvedeni Pešter, možemo da je tretiramo i kao "zagrevanje" za okupljanje bajkera na Goču, već narednog vikenda...
prvi krug je bio super...nema prepreka samo vozis gde ti je volja ko po tepihu...ali drugi kruggg.....onaj uspooonn...umalo jos da ostavi posledice za sledecu voznju.....
sve u svemu...ekstra...jedva cekam da se ponovo nadjem tamo..
Idem samo pravo
gledam samo pravo
mnogo tuge iza mene
ali za to mi nije stalo.
I dalje idem pravo
i mislim ono pravo
sve sto prodje pored mene
za to mi nije zao !
zanimljiv jednodnevni krug oko platoa Divcibara, koji jos jedanput pokazuje da je jedna stvar preci neku oblast kako sam konkretno ja to ovde radio vise puta, popevsi se i spustivsi na drugu stranu; a sasvim druga kada odresite skoncentrisane pedale na samo ovo tu i to.
O Kopaoniku ne smem ni da razmisljam, gde sam isto tako uradio, i koji mi je ostao duzan otkriti svoje ususkanije staze, zarad onog iscrpljivanja koje mu pamtim.
Ustvari ja ne znam sta sam zapravo hteo reci, ali evo nesto i mojih slika: http://www.vrum.fotopic.net/c1725646.html
Ovde postoji još par potencijalno zanimljivih varijanti koje vredi ispitati sledećom prilikom, a kojima bi se mogle izbeći primedbe na uspon asfaltom od Tometinog polja. Zanimljivo deluje grebenska staza direktno od Kraljevog Stola ka Tometinom polju (grebenom između Crne i Bele Kamenice), a na taj puteljak se uključuje drugi koji preseca Crnu Kamenicu, a čije smo odvajanje videli sa asfalta kada smo bili već prilično visoko pred izlaskom na plato Divčibara. Po Google Earth-u deluje da su ti puteljci tehnički zahtevniji od onoga što smo prošli, a na par delova dovoljno strmi da je isključena mogućnost pedaliranja uzbrdo. Recimo da bi sledeća poseta Divčibarama, kad god da bude, mogla da bude istraživačka tura kojom bi se apsolvirao i ovaj deo - uz dosta manje kilometara, ali možda dosta teških kilometara.
Što se Kopa tiče, ono sistematsko snimanje rađeno jesenas (koje treba zahvaliti investiranju Infoteam-a u vreme, rad i gorivo za potrebe SCG Route-a) iznedrilo je sjajan materijal i direktno je zaslužno za trekove koji su se našli u Kopaoničkoj sekciji Freebiking Atlasa. Inicijalno sam na početku sezone stavio u program jednu turu po Kopu, ali sam je u nekom trenutku izbacio jednostavno zato što ima premalo slobodnih termina i što mi se čini da bi to, onako kako sam zamislio, sa dva spavanja u Rtnju, možda bilo preskupo za veći deo bajkerske populacije.