E pa kad me vec prozivate eto me, na zalost imam viska slobodnog vremena jer sam slomila ruku pre neki dan zbog pada sa bajsa i veoma tuzna jer necu ici na Goliju koju planiram cele godine, ali bice ona tamo i sledece.
Sto se maratona tice prosli smo veliki maraton, s tim da je meni trebalo malo vise od Dekija 4,20 i ne tako umerene voznje ipak sam se potrudila da budem brza

Najinteresantniji mi je bio spust od tornja do Hopova kao i nagrada (limun i secer u kocki) koja nas je dole cekala. Na usponu sa Vilinih vodica je bilo nemoguce voziti, a ni gurati pa sam nekoliko metara ponela ljubimca. Vode i voca je bilo u izobilju tako da nije bilo brige za gubitak energije.
Hvala Dekiju na drustvu...