Kao što je svima poznato, u izboru novih svetskih čuda naša Đavolja Varoš ima dobre izglede da se uvrsti u jedno od njih. Već godinama, možda čak i desetak godina imam ideju i želju da odem tamo, ali ne putem, preko Kuršumlije, jer sam već bio tako, već preko Radan planine na čijem zapadnom kraju se nalazi Đ.V. Probao sam pešice, lutao putevima koji odjednom nestaju, razvrtao se gledajući kartu koju smo koristili u osnovnoj školi za predmet "Naš kraj" (tako nekako beše)... ali sve je to bilo donekle neozbiljno, baš kao i ja.

Ovo je poziv svima koji žele da posete novo svetsko čudo, pre nego što ono to postane i uobrazi se, pa onda od silnih turista ne budemo mogli uživati u njegovom pravom samotnom ambijentu. Planirao sam da boravak na planini traje 4 dana, 2 dana vozimo do Đavolje Varoši i nazad, jedan dan odmaramo (slobodne aktivnosti, sa mogućom posetom obližnjeg Caričinog grada), i još jedan dan vozimo na Petrov vrh (Petrovu goru kako je neki nazivaju) u posetu crkvi Sv. Petra i jednom izuzetnom vidikovcu... na kraju dana odlazak sa planine. Međutim, moguće je i preskočiti onaj slobodan dan i sve ovo organizovati u tri dana, zavisno od slobodnog vremena, možda je čak izvodljivo da se ova dvodnevna tura izvede u jednom danu, ali to bi značilo da bi morali malo više da žurimo, opet.. sve je stvar dogovora. Ovakav je plan>>>>
Datum izvođenja: 25. - 26. jul, plus petak ili ponedeljak ili oba.
U selu Ivanje imam vikendicu koja će biti "base of operations", ona se nalazi na suprotnoj strani Radan planine od Đavolje Varoši. U vikendici ima mesta za 10-11 ljudi, međutim mesta su skoro sva popunjena od strane društva sa kojim ovo planiram, ali oko vikendice ima mesta za .... koliko hoćete šatora; ima kupatilo sa toplom vodom, kuhinju... sve osnovne pogodnosti i nalazi se na 700 MNV.
Prva tura>>>>
Radni naziv: "Radanska osmica"
Dužina: oko 65 km


Prvo se penjemo do jednog doma iz komunističkog doba (3,5 km), lep objekat ali malo propao, zatim idemo lagano uz planinu do njenog najvišeg vrha, Šopota (1400 MNV), odatle se vraćamo 1-2 km nazad da bi uhvatili put koji će nas odvesti na obronke Gajtana (to bi bio jugo-zapadni deo Radana), zatim lagano prolazimo ispod Sokolovog visa (1350 MNV). Tu bi se moglo i izaći na vis, ja ću sigurno, a ostali kako hoće

Sledećeg dana se ponovo penjemo uz Sokolov vis, ali sada sa suprotne strane. Kada prođemo vis idemo putanjom kojom smo prethodnog dana prošli (sredina "osmice") ali samo 1 km pa se odvajamo levo obilazeći zapadnu stranu Radana i polako se spuštajući do mesta zvanog Begovićev grob (tu zaista postoji grob izvesnog Begovića, na slici se vidi u žbunju pored puta), odatle idemo istočno niz planinu i stižemo do vodopada Ripivode, fino je tu malo odmoriti i uživati u lepoti vodopada. Daljim spuštanjem i obilaženjem oko najvećeg masiva Radan planine polako stižemo do sela Dobra voda, videćemo nekoliko jako lepih imanja i njihovu primamljivu okolinu, svo to deluje jako smirujuće i prosto vam dođe da batalite grad i preselite se tu. Posle prolaska kroz Dobru vodu, ponovo se penjemo, ali ne dugo i izlazimo do raskrsnice na kojoj smo prethodnog dana krenuli put Šopota, ali sada idemo nazad ka Domu i vikendici... to je naša dvodnevna tura.
Druga tura>>>>
Radni naziv: "Sv. Petru u goste"
Dužina: oko 26 km


Ova tura je dosta kraća od prethodne, ali po mom mišljenju mnogo zahtevnija. Prvih 6-7 km je vrlo lako preći, penjemo se samo malo iznad vikendice i skrećemo levo idući kroz livade i šumarke nakon čega dolazimo do sela Obražda. U tom selu imaju jednu staru lepu crkvu, sa još lepšim zvonikom. Par kilometara iza Obražde nailazimo na selo Borince, tu imamo poslednju svežu vodu na ovom delu puta, tako da uzimajući u obzir napor koji nas čeka treba dopuniti zalihe vode. Par kilometara iza Borinca počinje uspon... ozbiljan uspon. Ja i moj brat smo uspeli da izađemo na vrh prošle godine, a najveći problem je bila podloga jer je puna opalog lišća i grana koje vas mogu ukopati u mesto kada preko njih pređete. Ipak sva ta muka se višestruko isplati kada se dođe do vrha (kao i uvek kada su takve stvari u pitanju

Kada krenemo da se spuštamo sa vrha idemo otprilike do polovine njegove visine i onda hvatamo put koji će nas odvesti opet uzbrdo na greben Radan planine. Na ovom delu puta će biti malo čupavo, pošto se na pojedinim mestma bicikl mora nositi i treba preskakati popadala debla preko puta. Taj deo puta je dugačak nekih 6-7 km, ali prelazak može potrajati prilično. Kada se prođe taj deo izlazimo na deo "osmice" gde smo na prethodnoj turi prošli i to baš kod izvora, a u blizini je i česma. Kod česme opet skrećemo sa glavnog puta, prelazimo preko potoka i vozimo šumskim putem koji će nas dovesti do doma iznad vikendice. Odatle se spuštamo još 3,5 km asfaltom i time završavamo taj krug.
Ovim turama ćemo obići praktično celu Radan planinu:

Još jednu stvar bih da kažem... Vreme izvođenja ove ture sam prilagođavao pre svega svom komšiji i dobrom drugu Blagoju... razlog tome je to što će on ovih dana diplomirati na temi Radan planine i nije slobodan da bude izvedena ranije i zato što je on prilično zavoleo taj kraj tako da bi bilo stvarno šteta da on ne ide na tu vožnju. Pripremu i organizaciju ove ture može smatrati poklonom za diplomiranje.

I na kraju, evo Google Earth fajla da detaljnije pregledate putanje.
Hvala na pažnji onima koji su isčitali ovaj detaljan opis planiranog puta i slobodno se javite svi koji ste zainteresovani za ovu turu.
